Priredba
2013. godina
 
2012. godina
 
2011. godina
 
2010. godina
 
2009. godina
 
 

.......................................................

  Zrinski Topolovac
 
 
 

.......................................................

  Multimedija
 

.......................................................

  Impressum
Napomene
 
Kontakti
 

.......................................................

Forum
  Podržavaju nas:
30.08.2010.
1. Dani Zrinskih u Zrinskom Topolovcu
.........................................................................................................................................................................................................................

 

   Sva mala mjesta imaju dušu i neku tajnu iz davnina, samo ju treba otkriti, oživjeti i udahnuti joj novi dah. Ponekad trebaju proći stoljeća dok se taj ponosni žar davnina sam od sebe nanovo ne rasplamsa ili ga ne otkrije neka vrijedna duša pristigla izdaleka, a opet draga i znana, kao da je ovdje ponikla. Tako nekako bijaše sa Zrinskim Topolovcem i njegovim župnikom Milanom Keršom, toliko da se zapitamo: biraju li ljudi mjesta ili mjesta biraju ljude? Velečasni Kerš pronašao je u ovom malom mjestu duboko zakopano i zaboravljeno „duhovno blago“, a tim se otkrićem objavilo i ono drugo. Kad bi se ovdje kopalo marljivom arheološkom lopatom – štošta bi se iskopalo, od antičkog i rimskog doba naovamo. Kad neko malo mjesto, što je stajalo na razmeđu dvaju velikih carstava, dobije ime po najodličnijoj velikaškoj porodici svog naroda, tada to ne smije ostati samo legenda već je naprosto dužnost njegovih nasljednika rasvijetliti i slaviti tu vanrednu istinu, ponajprije zbog budućih pokoljenja.


   Tako je nastala kulturno-turistička priredba „Dani Zrinskih u Zrinskom Topolovcu“. Njena povijesna uporišta bijahu otkrića utvrde Zrinskih na Zrinskom Bregu (sačuvan zemljovid iz Arhiva u Karlsruheu iz 1566.), te brojne povijesne činjenice o borbama s Osmanlijama iz tog doba u kom su Zrinski preuzeli najveći teret. Neosporno je da je ban Petar Zrinski (rođen u Vrbovcu) imao ovdje utvrdu s vojnom posadom i brojne posjede, te tako predusretao brojne turske upade na ove prostore.
   

   Da se oživi jedna ovakva manifestacija, nastala u viziji jednog čovjeka, bilo je potrebno okupiti energiju brojnih pojedinaca i institucija kako bi se sadržajno bogat i zahtjevan projekt proveo u život. Milan Kerš pokazao se i u tome kao vrstan inspirator, te je nadahnuo brojne ugledne i utjecajne ljude od Bjelovara do Čakovca da „Dani Zrinskih u Zrinskom Topolovcu“ doista zažive. Koliko mu je za to trebalo strpljenja i energije, zna jedino on sam, što će nam zasigurno zatajiti u svojoj skromnosti.
   
    Kao organizatori istupili su: Rimokatolička župa sv. Mihaela ark. – Zrinski Topolovac, Općina Zrinski Topolovac i novoosnovana Udruga žena „Katarina Zrinski“. Suorganizatori su bili: Udruga „Bjelovarski graničari – Husari 1756“, Bjelovarsko-bilogorska županija, Udruga Matice Hrvatske Ogranak Bjelovar, Družba „Braće hrvatskog zmaja“, Turistička zajednica BBŽ-e, Turistička zajednica Grada Bjelovara, te brojni drugi pojedinci i institucije. Pokrovitelji su bili: Bjelovarsko-bilogorska županija, Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Ministarstvo turizma i Grad Bjelovar.

 

                            TIJEK PRIREDBE (20. rujna 2008.)

   Kad su se na početku manifestacije postrojili „Bjelovarski graničari – Husari 1756“ i „Zrinska garda iz Čakovca“ u povijesnim odorama, a prvak opere HNK Nikša Radovanović otpjevao hrvatsku himnu, kroz prisutno mnoštvo prostrujao je neki neopisiv zanos, kakav osjetimo svega nekoliko puta u čitavom životu.
   Počelo je sa Svečanom sjednicom Općinskog vijeća Općine Zrinski Topolovac čiji je uvodni govor dao naslutiti o kakvoj se manifestaciji radi: "Ništa u ovom lijepom bilogorskom općinskom središtu nije nastalo slučajno, pa tako ni ime Zrinski. Imalo je Hrvatstvo dičnih i plemenitih loza, junaka i odličnika, ali ni jedna se ne može mjeriti sa Zrinskima. Zrinski ovdje bijahu isto što i ponos, borba, junačka desnica, sablja i sloboda. Zrinski su bili miris kruha, pjesma žeteoca, radosna kolijevka i zvonjava zvona. Nitko nije tako duboko i tragično odživio kobnu i ponosnu stvarnost svog naroda kao oni. Zato su danas prvi među ne-umrlima. Kažu da Zrinski više nemaju potomstva. Zatrgli su ih, iskorijenili, pretvorili u prah iz kog se onda stoljećima poslije, prema sjećanju bitaka razvila legenda, snažnija od ijedne na ovim prostorima. To što smo danas ovdje, znak je da Zrinski ipak imaju potomstvo, ono duhovno potomstvo u nama samima, u svakom srcu hrvatskog branitelja, seljaka, radnika, stvaraoca. Zrinski će živjeti dok živi sloboda.
 Kažu i da mali narodi vazda stenju pod teretom svakojakih križeva, samo im se mijenjaju okolnosti i nazivlja. Bila to carstva, najezde, epidemije, nepogode, krize, globalizacije ili što god već, malim narodima je sudbina uspinjati se k suncu i blagostanju težom stranom planine. I nećemo sada kukati i zdvajati nad time, kao što ni Zrinski nisu nikada kukali ni zdvajali. Naš put je put ponosa i borbe."

 

   Uslijedio je znanstveni skup na kome su profesor Željko Pleskalt, u ime bjelovarskih povjesničara, i profesor Branimir Bunjac, u ime međimurskih povjesničara, približili nazočnima atmosferu povijesti obitelji Zrinskih i tog doba. Dugo se nešto u malom Općinskom domu nije slušalo s tolikom pažnjom.

 

   Nakon toga se formirala rijetko viđena svečana povorka, koja je krenula na svetu misu u župnu crkvru Sv. Mihaela arkanđela, koju je predvodio župnik iz Preloga u Međimurju, Antun Hoblaj. Od strane povijesnih postrojbi tom su prigodom prineseni simbolični darovi na oltar, koji upućuju na vjeru i domoljublje.




    Svečana je povorka nastavila put na Zrinski breg, gdje je podignut veličanstven drveni križ, a prvak HNK iz Zagreba, Nikša Radovanović, pred ushićenim mnoštvom i impresivnim povijesnim postrojbama otpjevao je u odori Nikole Šubića Zrinskog velebnim glasom: "U boj, u boj!". Teško je opisati, onima koji se ne zatekoše ondje, u čemu bijaše snaga i tajna tog trenutka. Mnoge su ljude ondje prošli trnci ili spontano potekle suze.


   Po povratku u središte mjesta izvršena je svečana prozivka, a nakon toga je priređen bogat kulturno-umjetnički program, a hrvatska tradicijska glazba, pjesme, plesovi i kola odjekivali su još dugo u noć.

   S ponosom možemo ustvrditi da su „Dani Zrinskih u Zrinskom Topolovcu“ u potpunosti premašili očekivanja i zakoračili u lijepu budućnost. Ne treba se u takvim stvarima mjeriti s Vrbovčanima, Đurđevčanima, Varaždincima ili Bjelovarčanima. Zrinski Topolovac ima nešto što se u skromnim razmjerima može razvijati i slaviti još godinama. Za svakog se u tom lijepom kolopletu može naći ponešto: izložba narodnih nošnji, starih zanata, zdrave domaće hrane, oživljavanje tradicijskih igara, običaja i sve ono što čini veličanstvenom bogatu prošlost jednog malog naroda, što ga u ono teško doba kad je Europa strahovala prozvaše „predziđem kršćanstva“.

   Poučeni iskustvima uvidjeli smo moguće društvene, kulturne, povijesne, političke, ekonomske, promotivne i druge efekte od održavanja takove priredbe, te se nadamo njezinu nastavku

Vlado Karagić, učitelj


O ZRINSKIMA - prof. Branimir Bunjac
Povijest obitelji Zrinski
   
OSTALO IZ SADRŽAJA
Predavanje prof. Željka Pleskalta "Crtice iz grančarske povijesti Topolovačkog kraja (16.-18.st.)"
Pozdravni govor gosp. Milana Presečan-Arvaya na Zrinskom Bregu
   
OSVRTI NA PRIREDBU
Mario Šestak u ime Povijesnog društva Međimurske županje


2010. © Dani Zrinskih | Sva prava pridržana